Bajke uče decu o životu, pomažu im da otkriju sebe same i podstiču zdrav psihološki razvoj.

Bajka se obraća nesvesnom u detetu. Kroz bajke, deca saznaju o mračnom u čoveku, o našoj raznolikoj prirodi.  Bajke uče decu da su teške situacije neophodni sastavni deo ljudskog života i da se sve one mogu prevazići, ako ne budu pasivni, već se hrabro suoče sa njima. Moderne bajke ovo ne rade, one zaobilaze egzistencijalne probleme, U njima nema ni smrti ni starenja ni želje za večnim životom.

Mnoge bajke počinju smrću roditelja ili suočavanjem sa starošću i razmišljanjem o tome ko će naslediti kralja posle smrti.

U bajkama su likovi tipski, pre nego posebni. Situacije i dileme su pojednostavljene. Zlo je primamljivo. Njegova moć raste do određenogtrenutka. Zlikovac se u jednom trenutku nalazi na mestu koje zakonski pripada glavnom liku, kao na primer Pepeljugine sestre. Na kraju je zlikovac uvek kažnjen, što prenosi poruku da se zlo ne isplati i, u isto vreme, stvara neku vrstu zadovoljstva. Glavni junak treba da bude onaj sa kojim se dete može najlakše identifikovati, sa kojim može da pati i na kraju pobedi.

Likovi u bajkama nisu složeni. Oni su dobri ili loši. To odgovara dečjem umu koji je sklon da polarizuje svet. Dete na ovaj način najbolje razume. Ambivalentno je za njega previše zbunjujuće. Postoje velike razlike između ljudi i svako mora da odluči šta želi da bude. Ovakav izbor značajno utiče na formiranje karaktera.

U bajkama je izražena dečija želja za večnim životom. Dete shvata da, ako likovi nisu umrli u bajci, nastavili su da žive večno. Zamena za večni život je prava ljubav. Ako su se zaista voleli, onda nije bitno da li su umrli, samo se kaže: živeli su dugim životom u ljubavi, slozi i zadovoljstvu, bitno je da su zauvek ostali zajedno. To govori u prilog dečijem strahu od ostavljanja. Dete misli da će zauvek ostati sa majkom.

Osećaj posebnosti:

Danas,  više nego ikad, dete ima potrebu da vidi kako jedan čestit, ali usamljen i neobičan čovek uspeva u životu i uspeva da pronađe svoje mesto u zajednici.

Psihoanaliza je nastala da bi omogućila čoveku da prihvati problematičnu prirodu života, a ne da bude poražen njome ili da beži od nje. To je potraga za značenjem u sopstvenoj egzistenciji.

Veštica zaključa Zlatokosu u kulu kada napuni 12 godina. To je priča o devojčici u pubertetu i ljubomornoj majci koja pokušava da je sakrije od muškaraca. Zlatokosa je našla izlaz iz problema zahvaljujući svom telu, zlatnoj kosi.

Pepeljuga je priča o suparništvu između sestara. Život u pepelu simbolizuje Pepeljugin inferioran položaj u poređenju sa sestrama, ali je istovremeno i simbol ponovnog rađanja.

Crvenkapa spremno napušta svoj dom. Ona se ne boji spoljašnjeg sveta, već sagledava njegovu lepotu. Tu leži opasnost. Ona zapada u iskušenje. Ne treba verovati da su svi dobronamerni. Kada u nama ne bi postojalo nešto čemu se dopada zli vuk, on ne bi imao moć nad nama.